Vladeta JEROTIĆ, Prof. Akademik
O slikama ikonama Jugoslava Ocokoljića

Slike-ikone iz religioznog spektra stvaranja Jugoslava Ocokoljića na više načina obogaćuju i oblagorodjuju pažljivog posmatrača ovih slika. Jedna alhemijska izreka veli : “Liber librum aperit” (knjiga knjigu otvara). Ova bi se izreka mogla primeniti na slike Jugoslava Ocokoljića, pa reći slika sliku otvara. Dublje dodirnut hrišcanskom pravoslavnom religijom, ponet doživljajem pojedinih jevandjeljskih scena iz života Isusa Hrista, a ovaj doživljaj oplemenjen umnim razmišljanjem i pouzdanim znanjem tehničkog uobličavanja slike, Jugoslav Ocokoljić je usred pravoslavne alhemije. Kakve veze ima pravoslavlje sa alhemijom ? Da podsetimo, alhemija je veština transmutacije metala u zlato. Zlato je besmrtnost, kažu još vedski tekstovi. Istinskog preobražaja neplemenitih čovekovih svojstava (metala ) u zlato besmrtnosti nema bez pomoći i prisustva Duha, u hrišćanstvu Duha Svetoga, Trećeg Lica Svete Trojce.

Jugoslav Ocokoljić u tridesetgodišnjem radu na svojim slikama-ikonama u neprestanom je naponu-podvigu preobraženja (podvig, podvižništvo-od slovenskog glagola podvizatsja-znači ići napred, ali i naviše). Na gotovo svim njegovim ikonama, iz poslednjeg njegovog perioda, delom originalnog stvaranja u godini 2002, nalazimo tragove preobraženja i onda kada on ne slika jevandjeljsku scenu Preobraženja. Organska živa bića na slikama Jugoslava Ocokoljica, kao što su zmaj, kornjača, čaplja, riba, morski konjic, kameleon, školjka uvek stoje uz lik Isusa Hrista i svetitelja i kao da su na putu preobraženja podstiču čoveka na preobražaj. Organsko je u svem životu prožeto duhovnošcu, a duhovno organskim. Svako živo biće, od čudesne školjke koja proizvede skriveni biser tek kada je ranjena, do vertikalno plovećeg čovečuljka – morskog konjica, Hristove Ribe u čiju srž prodire pogled Dostojevskog ( na slici “F. M. D.” ), otkrivamo tajnu mikrokosmosa u makrokosmosu.

U središtu ove tajne na svim ili većini slika – ikona Jugoslava Ocokoljića, nalazimo lik Bogočoveka Isusa Hrista. Uvek drukčijeg izraza lica (pravo malo čudo slikarskog umeća Jugoslava Ocokoljića!), ali uvek božanskog i ljudskog, Isus Hristos je zapravo Onaj koji preobražava: biljke i životinje, muškarce i žene, čitavu prirodu, i božansku i ljudsku, prevodeći je u natprirodu.

Bog se ne može naslikati, ali ni Ime Njegovo izgovoriti bez unutrašnjeg “straha i drhtanja“. Ikone – slike Jugoslava Ocokoljića izazivaju u gledaocu unutrašnje podrhtavanje koje ga tera da ih duže i sve duže gleda, ne bi li pokrenule u njemu ono najlepše: potrebu i želju za preobražajem. Ova je istina onda na delu kada pažljiv posmatrač ovih slika pokrene u sebi samom proces preobražaja, tako da dovede do svesti, prepuštanjem slobodnim asocijacijama, mnoštvo, do toga procesa zakopanog, potisnutog, zaboravljenog u sebi. Tako u čoveku započinje spirala oboženja.

Ocokoljićeve Ikone- slike, neke od njih mala remek dela, doživljene i osvešćene najpre u stvaraoca, nude posmatraču idealnu priliku da i sam u sebi pokrene točak, a onda i spiralu – preobražaja.U takvom jednom slučaju, ostaćemo trajno zahvalni Jugoslavu Ocokoljiću što je svojim stvaralaštvom na hrišcanske teme, pokrenuo u nama cežnju i potrebu za preobražajem;a svaki proces preobražavanja, u malome je, i proces stvaranja.

Ne moramo pri tome biti ni slikari ni pesnici, uvek postajemo stvaraoci – i u svakodnevnom životu smo onda takvi – kada u sebi zahvaljujući istinskom stvaraocu koji je pored nas, sagledamo arhetipsko religiozno, a ono je za svakog hrišcanina lik i prisustvo Raspetog i Vaskrslog Isusa Hrista.

Mati Božija, pentiptih, jajčana tempera, 45 x 86 cm, 2001. godina

Mr. Slobodan Mileusnić, upravnik Muzeja Srpske Pravoslavne Crkve
PREOBRAŽAJI-ČITANJE SLIKA

U Konaku kneginje Ljubice u Beogradu otvorena je 24. oktobra 2002-godine izložba slika-ikona pod nazivom “Preobražaji-čitanje slika”, Jugoslava Ocokoljića.Ovaj beogradski slikar ikonopisac već više od dve decenije predano se bavi ikonoispitivanjem i traženjem novog u starom. Svaka od njegovih izložbi - do sada je imao 14 - bila je korak ka novom, ali smišljenom. Ovu izložbu čini 26 slika-ikona nastalih tokom poslednje godine. Pred brojnom beogradskom publikom, uglavnom slikarima i ljudima koji prate likovne tokove kod Srba, o slikarskim ostvarenjima Jugoslava Ocokoljića govorili su, a potom izložbu otvorili, mr. Slobodan Mileusnić, upravnik Muzeja Srpske crkve i Dušan Milovanović, viši kustos Muzeja Primenjenih umetnosti u Beogradu.

Jugoslav Ocokoljić pripada maloj skupini slikara-ikonopisaca koji su u svom ikonopisačkom hodu išli smerno, koristeći iskustva hrišcanskog (pravoslavnog) umetničkog nasledja. Ono što je takodje bitno, on uporedo slika i čita, odnosno proučava Sveto pismo i svtootačku literaturu, kao i štiva koja govore o umetnosti i likovnoj veštini. Taj postupni put za njega je bilo vreme sazrevanja i sozercavanja, a pročitavanje bogougodnih dela novo saznanje da postojeće iskustvo umnoži i likovno obogati. To je uslovilo da Ocokoljić postane jedan od malobrojnih ikono(slikara) koji ima svoj prepoznatljiv likovni izraz. Dakle, njegovo ulaženje u svet ikonoslikanja, uporedo je bilo i ikonoistraživanje i što je posebno važno, ikonopoštovanje

Pored bogoslovskog poimanja ikone kao duhovnog sadržaja i sredstva za molitvenu komunikaciju, što je za primenu ikone osnovno, Jugoslav Ocokoljić doživljava ikonoslikarstvo i kao umetničku radoznalost i to u najboljem smislu. Njegova slika je ikona, a ikona slika. Ikona nas gleda, a mi sliku posmatramo. Na njegovim slikarskim ostvarenjima ta dvostrana uloga je moguća. Crkveno slikarstvo, a to se uostalom odnosi i na sveukupno religiozno stvaralaštvo, jeste na izvestan način i duhovna refleksija vremena. Kakvi smo mi takva nam je i duhovnost i umetnost uopšte.

Pravi ikonoslikar (ili umetnik uopšte) jeste tek onda kada ima svoj karakterističan slikarski jezik koji je prepoznatljiv po sadržaju, boji, izrazu, odnosno kada se može okarakterisati kao delo zasnovano na molitvenoj smernosti i slikarskoj zrelosti. Sve to, potom, dolazi pod lupu duhovnog doživljaja i estetskog vrednovanja (...). Ono što je još karakteristično i prepoznatljivo za ikono(slikanje) Jugoslava Ocokoljića jeste njegovo doslikavanje i vezivanje ikono-predstave sa nečim tvarnim ili stvarnim. To prožimanje stvarnog i mogućeg jeste korak dalje u ikonopisanju i likovnom stvaralaštvu. U pozadini ili u kraju ikone naznačene su konture nekoga i nečega, a što je opet u smislenoj vezi sa predstavljenim.

Snagom Ljubavi, predanošcu pravoslavnoj Veri i Svetosavskoj tradiciji Jugoslav Ocokoljić je uspeo da dodje do ikonoslikarske zrelosti i umetničke zavidnosti. Sveti Jovan Damaskin, jedan od najvećih crkvenih učitelja, čija je teologija ikona uveliko doprinela da se ikona uzdigne na najviši pijedastal, rekao je i ovo: “Pokaži mi svoju ikonu, pa ću znati kakav si vernik”.
Jugoslav Ocokoljić to i čini.
(Objavljeno u novinama Srpske Patrijaršije “Pravoslavlje” br. 856. 15, novembar 2002.g)